|
Mijn blog
25-Apr-2009 @ 17:12
Malo se koja zemlja svijeta, poput Bosne i Hercegovine, može "pohvaliti", da joj je dvije trećine građana moralo napustiti domovinu i započeti novi život u oko 150 država svijeta.
Masovno napuštanje zemlje devedesetih godina, u vrijeme kada je bjesnila agresija i poslije, većim dijelom onih koje danas nazivaju dijasporom, nisu napuutili rodnu grudu iz avanturizam, a niti materijalne dobiti.
Bošnjačka dijaspora je direktni proizvod genocida. Cijeloj jednoj etničkoj grupaciji je prijetilo fizičko uništenje čiji je nestanak bio plan, cilj, a kasnije i prilika nekim državnim politikama na cijem vrhu se nalazilo nekoliko ambicioznih nacionalističkih političara podržanih od samog vrha vojnih krugova.
U početku je to bio plan pomoći koji se, u vremenu nakon toga, u par sljedećih decenija, pretvorio u novi čin genocida.
Malo koja dijaspora je duboko podijeljena, kao što je to bosanska i to bas po nacionalnoj osnovi na: Bošnjake i bosanske Hrvate i bosanske Srbe. Muslimane, katolike, pravoslavce.
Tako su stvorene i odobravane prilike, zagovarane još u vremenu agresije "preseljenje naroda", a povratak nije bio apsolutno moguć. Takvo stanje traje i nakon svih ovih trinaest godina. Stanje u Istočnoj Bosni je još gore.
Vremenom, nerješavanjem za život potrebnih uslova u domovini te povratak, ne optužujući nikoga, ljudima u dijaspori nije ništa drugo ostalo, nego da život žive ili silom prilika opet započnu u zemlji, koja im je pružila utočište.
Neki su imali sreće, neki manje, a neki nikako.
Prilike u nekim zemljama svijeta, kao i slika gostoprimstva se poboljšavala, a negdje pogoršavala. Opšta situacija, sigurnost, borba protiv terorizma, pogađala je najslabije zaštićene. Uvjeti se za neke nisu promijenili sve do danas. U nekim zemljama "našim izbjeglicama" još uvijek nije rijesen status, tako da pogodjeni ljudi nemaju pravo na rad, zenidbu, udaju, djecu...Malo o tome ko zna, malo koga to zanima, ali svaka priča ima dvije strane. Zapravo, koga to zanima?!
Odnos prema dijaspori
U očima "domaće javnosti" dijaspora zarađuje "brdo para".
Dolazeći godisnje u domovinu, zbog toga cijene rastu, a ispašta opet "domaci" svijet.
Domaća javnost izgleda, više je zainteresirana za vlastitu ekonomsku korist.
Naravno, ona ne izostaje. U Bosnu i Hercegovinu, po nekim izvorima, godišnje se slije (sa dijasporom!) oko 1,5 milijarda dolara.
Domaća javnost, nije zainteresovana za korišćenje novostečenog znanja i kvalitetnog kadra.
Po nekim izjavama, ljudi ima dovoljno, ono sto nedostaje jesu - investicije!
Nužnost ili komoditet
Domaca javnost smatra da:
- naša dijaspora nije dovoljno bogata da bi BiH donijela tako potrebne investicije.
- dijaspora je ofarbana stranačkim, često vjerskim farbama, da građanska opcija skoro i ne postoji.
- dijasporu treba koristiti u područjima koja trebaju i odgovaraju isključivo "domaćima".
- dijaspora treba da ostane tamo gdje jeste.
- da dijaspore sebe smatra najvećim patriotama.
- dijaspora treba što manje da "soli pamet" drugima.
Malo ko zna, da:
- u dijaspori leži velika snaga sadašnjeg, ali i budućeg lobija za Bosnu i Hercegovinu.
- se ciljevi investicija vlastite dijaspore razlikuju od drugih, stranih investitora.
- je za uzajamni rad potrebno više od deklarativne volje koju izrazavaju domaći političari.
- dijaspora nije i nisu samo tamo neki ljudi koji su odlučili živjeti negdje u tamo nekoj drugoj zemlji.
- ulaganja u vlastitu dijasporu nisu ulaganja u neke religijsko-nacionalne infrastrukture.
- je većina priča o dijaspori bajka, često iz zavisti.
- je veliki dio dijaspore veoma obrazovan, pa i sa završenim najvišim školama svjetskog kalibra.
- je dijaspora stanovništvo Bosne i Hercegovine, koje samo živi u drugim zemljama svijeta.
- nema nikakve razlike između "domacih" i dijaspore i da obje domovinu vole istim zarom.
- veliki dio dijaspore nije zaboravio svoju vjeru, svoj narod, svoju pripadnost, svoju zemlju.
- veliki dio dijaspore želi pozitivno rješenje o dvojnom državljanstvu.
- veliki dio dijaspore želi veći utjecaj na političku i ekonomsku situaciju u zemlji.
Mnogi na žalost smatraju, da bi novac i investicije od dijaspore bile potrebne, ali sama dijaspora nije!
Slabljenju Bošnjaka, diobom na ove i one, često, pa i nesvjesno, doprinose upravo neki vodeci Bošnjaci!
Kome je zapravo i zašto u interesu dijeliti Bošnjake!
Postavljanje pitanja: "šta je država svojoj dijsapori" i "šta je dijaspora svojoj drzavi", sasvim je pogresna, gledajuci sa obadvije strane i ona vodi u ćorsokak u kojem svako na kraju može da kaže: "Koga nema, bez njega se može"!
Gdje je rješenje
- Svima je znano, da je u ovom slučaju, svako svakome potreban!
- Iskazivanje ljubavi ima više varijacija i ono je potrebno više nego ikada.
- Nadmudrivanje, ko je kome više potreban, ko koga više (ne)voli, nema smisla.
Svi jesu i trebaju biti jednaki.
To sto se dijaspora slabo ili nikako "ne odaziva" na izbore, može da bude znak samo onoga, što se dijaspora osjeća napuštenom od strane svoje domovine, a briga može da se iskaze minimalno, ne u novci, već u podrpci.
Dobar početak bi bilo konačno otvaranja škola na bosanskom jeziku, sa od države priznatim diplomama i t.d.
Ne smije se zaboraviti da je i dijaspora suočena sa svojim problemima, od gubitka najbližih, napustanja domovine načinom koje označava veliko i teško poniženje, još jedno silovanje više, još jedan genocid više, gubitkom i boli za najbližim, gubitkom statusa, podrške, svake vrste, odlaska i dolaska na nepoznato, strano, često i neprijateljski raspoloženo tlo, okolinu i trenutnu atmosferu koja prema ljudima, koji su pobjegli iz jednog rata takoreći u drugi, podmukliji i koja se ne može nazvati bas prijateljskom...više je riječ o "trpljenju".
Zato, priše o dijaspori koja samo "zarađuje pare", dođe u domovinu da "podiže cijene" od kojih domaćini pate, samo je iluzija, dio koji pripada sferi mašte i koja uopće ne odgovara istini.
Umjesto optužbi, vise bi odgovarla opcija izgradnje jedne platforme čija svrha bi više trebala da bude usmjerena na to, da svaka od strana "ima više sluha za onu drugu".
Nije li jednostavnije početi sa suradnjom na ravnopravnoj osnovi, dijaspori dati priliku da se dokaže na svakam mjestu, pa ako je to na ekonomskom, kulturnom, zašto ne i parlamentu?!
Time bi se prestalo sa vječnim pitanjima: da li se dijaspora vraća ili ne vraća kuci, kad se zna da je "dušom i tijelom" u svojoj domovini.
Izmišljati protivnike u vremenu kad je manjak saveznika, u vremenu kada je potrebna svaka potpora, posebno novčana, ne iskoristiti znanje, iskustvo, volju i pamet vlastitih ljudi, trenutno je "velika greška u koracima".
Autor: Hamdo Čamo
Izvor: bosnjaci.net
Objavljeno: 30. August 2008.
25-Apr-2009 @ 17:09
Ta hajte, molim vas! Šta će nam to?! - upitaće se mnogi (dobronamjerni?) Bošnjak koji je na ovaj ili onaj način doperjao u ‘ Lage Landen’. U narednom tekstu, koji ćemo pretenciozno nazvati kolumna, pokušaćemo na to pitanje da damo smjernice za razmišljanje jer je odgovor u ovom momentu i na ovom mjestu jako teško dati.
Otkud mi ovdje?
U predvečerje ratova u bivšoj nam domaji sam nekoliko puta naišao na tezu da Jugoslavija najviše odgovara Bošnjacima (tada Muslimanima) jer smo mi, parafraziram: ‘so u kaši koja je spravljena od svih naroda (i narodnosti)’. Pomalo nespretno poredjenje ali, priznaćete, ne bez osnova. U tom vremenu nismo bili dovoljno brojni da budemo remetilački i(li) rušilački faktor zajedničke nam zemlje, ali smo - na drugoj strani - bili ‘najbolje rasporedjeni’. Od Makedonije do Slovenije smo vrijedno radili; izgradjivali i bezrezervno i iskreno voljeli ‘Jugu’. Naše komšije su snivali snove o državi ekskluzivno jednog naroda i nas su u tim kombinacijama vidjeli kao remetilački faktor. Zbog toga su nam namijenili sudbinu kolateralne štete. Krajem 70-tih i početkom 80-tih godina Srbi i Hrvati uveliko stvaraju političku infrastrukturu za nastupajući raspad savezne države dok Bošnjaci bezrezervno preko jakih (multi)nacionalnih kompanija (Unis, Energoinvest, Feroelektro, Unioninvest) ne samo da unose milijarde ino-dolara u zemlju nego i lobiraju za preduzeća iz drugih republika da dobiju poslove u zemljama gdje se vrte petrodolari. Bošnjacka politička elita u tom vremenu, zapravo jedva i da postoji. Svjesni pojedinci u Bošnjackom korpusu bivaju odstranjeni kroz vještački, od strane Srpskih tajnih službi, iskonstruisanih afera (Agrokomerc, Neum, Karingtonka, Kecmanović) ili bukvalno likvidirani (Fuad Muhić, Braća Pozderac) uz ubrzano instaliranje ‘begova’ na mjesta ‘vodja naroda’ a koji su, zapravo, (bili) samo instrument u kandžama tih istih službi.
Nastupajući rat je izmedju ostalog, bio samo dobar ‘izgovor’, tj. šansa da se preslana Jugo-kaša raščlani i da se okus soli iz nje što vise odstrani. Zato smo danas ovdje, u Holandiji (ili Nizozemskoj)..., u Zapadnoj Evropi..., na svim kontinentima. Rasturali i raznosili su nas tri godine na sve strane uz nesebičnu pomoć svih relevantnih svjetskih činilaca koji su nam danas (dobri) domaćini; dali su nam pasoše i sve pogodnosti samo da budemo poslušni, mirni i radni.., i da što prije zaboravimo ko smo, šta smo i odakle..., i da našu djecu ne zamaramo tim pričama, jer, ‘pobogu, nasa djeca ne smiju da imaju ‘taalachterstand’ i kući (u porodičnom krugu) treba sa njima da pričamo Holandski; treba što bolje da se integrišemo u naše sadašnje društvo.
Strateške smjernice
Ne treba, naravno, ništa imati protiv integracije; ali sve do onog momenta dok to ne podrazumijeva asimilaciju. Upravo zato nam treba www.bosnjaci.nl.
Cilj nam je da radimo u dva glavna pravca:
1. integracija u Nizozemsko društvo i
2. očuvanje i razvoj identiteta svih Bošnjaka sa prostora bivše nam zajedničke domovine.
Kako ćemo to ostvariti?
Odgovor na ovo pitanje je jako slojevit i prevazilazi domete uvodne kolumne. Zato ću ovdje prikazati samo par osnovnih smjernica našeg djelovanja. Te smjernice ne smiju biti ‘sveto slovo’ nego samo neka vrsta pojednostavljene vizije. To smije i mora biti podložno kritici i promjenama. Zato iskreno tražimo svaku dobronamjernu pomoć i uvijek ćemo biti otvoreni kako za dobronamjerne sugestije tako i za svrsishodnu kritiku.
Integracija i očuvanje vlastite samobitnosti
Pod integracijom podrazumijevamo par stvari: pravo na rad, ravnopravnost pred zakonima i pravo na autonomnost u pogledu kulturnih i vjerskih običaja. Integracija je za nas isključivo i samo dvosmjeran proces a nikako i nikada proces samo u jednom smjeru. Zato ćemo se truditi da naše običaje i kulturu što probitačnije i dopadljivije predstavimo našim novim komšijama, radnim kolegama..., svima koji ovdje sa nama žive.
Nije nam samo očuvanje Bošnjačkog identiteta cilj nego želimo ići i korak dalje: mi želimo naš identitet dalje razvijati u novim okolnostima. Ne smijemo sebi dozvoliti da se ušančimo u nekakva dogmatska shvatanja oko identiteta nego moramo biti otvoreni za sve što je napredno i što vodi boljem shvatanju okruženja u kojem se sada nalazimo. Ta nova iskustva trebamo zatim ‘presaditi’ tamo gdje se od njih može imati koristi.
Zato pozivamo sve ljude koji su spremni svoje znanje da stave u službu razvoja Bošnjačke zajednice ma gdje u svijetu da nam se pridruže i da nam pomognu da naša internet stranica dobije što interesantniji sadržaj i da tako postane jedno zanimljivo mjesto naših, za početak, virtualnih susreta.
Rahim Agović
21-Apr-2009 @ 10:32
 In de maand april & mei heeft Filmhuis Den Haag weer leuke en interessante dingen op het programma staan. Zo vindt er komende maand het Sarajevo Film Festival plaats in Filmhuis Den Haag! Kijk bij de agendapunten voor wat jou aanspreekt en voor meer info over het Sarajevo Film Festival. Ook kan je deze informatie en nog veel meer vinden op de website van Filmhuis Den Haag: www.filmhuisdenhaag.nl
| |
